Svojstva koja mora posjedovati GIS kao temelj sustava za smanjenje gubitaka.
GIS mora u cijelosti biti dostupan na terenu, što znači da mora biti riješen kao Web GIS koji ima sučelje prilagođeno radu i na ekranu mobilnog uređaja. Razlog: gubici su terenski posao, bez toga se opet printaju karte. U ponudi za izradu mora biti i web hosting (javna web adresa s koje se učitava GIS).
Radi sa prostornom bazom podataka, prije svega POSTGIS (https://www.postgresql.org/) koja je otvorenog koda (potpuno besplatna i za komercijalnu primjenu) , proširena s prostornim upitima, danas praktično standard pa se lako povezuje sa svim ostalim aplikacijama današnjim i budućim. Komercijalne baze podataka ne nude ništa bolje a plaćaju se godišnje.
Neophodno radi bilance vode u DMA. Podaci se u bazi terminski ažuriraju onako kako se očitavanju pa treba odrediti jedinstveni datum za mjesečnu potrošnju, da bi bilo za svaki mjesec jednako uzimamo 28. dan u mjesecu.
Treba uzeti u obzir i da neki vodomjeri ne budu očitani ili se očitavanju češće, sve to treba riješiti u bazi očitanja s odgovarajućim programiranjem.
Neki od ulaza u DMA se ne mjere pomoću ‘mrežnih’ mjerača nego se mjere u sustavu telemetrije, da bi napravili bilancu DMA trebaju nam i ta mjerenja. Zato se GIS mora povezati s računalnom bazom telemetrije. To zna biti zahtjevno jer su telemetrijske baze drugačije od uobičajenih (brze su, sadrže veliki broj podataka, podaci se brzo premještaju u drugu, tako zvanu, povijesnu bazu pa su teže dostupni)
S obzirom da se nalaze u oknima te ovise o GPRS signalu, stanju baterije i radu mehaničkih vodomjera, ovi mjerači imaju slabiju pouzdanost slanja podataka. Iz tog razloga GIS mora obavještavati o alarmnim stanjima a pomoću statistike nadopuniti mjerenja koja nedostaju za određeni vremenski period. Vremenski periodi su mjesec i godina.
Prema prihvaćenoj IWA metodi računa se ILI, omjer stvarnih (mjerenih) gubitaka i neizbježnih gubitaka za svaku DMA (zonu mjerenja) u vodoopskrbnoj mreži te za cijeli sustav. Periodi izračuna su mjesec i godina.
To znači da moramo imati ulazne i izlazne mjerače za cijele vodoopskrbne sustave (jedan isporučitelj vodnih usluga može imati više sustava) radi izrade godišnje bilance kao i za svaku DMA.
Stvarni gubici su razlika ukupne količine vode koja je ušla u DMA i ukupne količine isporučene potrošačima umanjene za količinu vode koja je napustila DMA u drugi dio mreže. Na ulaze i izlaze DMA se postavljaju mjerači protoka ili se koriste podaci iz telemetrije.
Neizbježni gubici se računaju kao funkcija više parametara: dužina mreže, broj kućnih priključaka, ukupna dužina priključnih vodova, prosječan tlak u sustavu.
Za ovo moramo imati cjelovito i točno snimljenu mrežu i prije svega topologiju.
Brižni vodovodi su prije ulaza u smanjenje gubitaka snimili GPS-om cijelu mrežu i priključke: Ogulin, Senj, Delnice.
Magistralni cjevovodi moraju biti odvojeni od distributivnih radi realnog izračuna ILI koeficijenta.
GIS treba pratiti satne i dnevne bilance ulaska vode u DMA te slati alarme pri odstupanju od uobičajenih vrijednosti. Također mora ukazivati na podatak o minimalnoj noćnoj potrošnji čiji porast ukazuje na pojavu kvara unutar DMA.
Rad na smanjenju gubitaka se uobičajeno povezuje s sanacijom kvarova. To je pogrešno jer kvarovi su posljedica a uzrok je loše održavanje ili izgradnja.
Izrada ukratko opisanog GIS sustava je vrlo zahtjevna. U europskim razmjerima nema puno javno dostupnih primjera opisanih GIS projekata. Iz tog razloga treba prije provjeriti kako ponuđeni program radi kod nekog drugog komunalca, uz to treba: